Jaranizacija jugoslovanskega rokenrola pred 1974

28. in 29. novembra 2014 se je na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofske fakultete v Ljubljani odvijal znanstveni posvet Odmevnost jugoslovanske glasbe in sodobne popularne glasbe z območja nekdanje Jugoslavije. S predavanjem Irene Šentevske začenjamo s tonskimi objavami posameznih nastopov (brez podnapisov).

 

posvet-jpg-1_2

IRENA ŠENTEVSKA

Jaranizacija jugoslovanskega rokenrola pred 1974 

(upotreba folklora u početnim fazama razvoja jugoslovenske rok scene)

opomba: prispevek je zaradi odsotnosti avtorice prebrala Ana Hofman)

Prenesi podcast (desni klik, Save As, levi klik-poslušaj v novem zavihku)

kratek povzetek:

U savremenim debatama o društvenoj poziciji i (političkom) uticaju rok scene u socijalističkoj Jugoslaviji u opticaju su i različita tumačenja uloge i upotrebe folklornih motiva u stvaralaštvu jugoslovenskih rok muzičara. Pojedine rok grupe (YU grupa, Korni grupa, S vremena na vreme, Smak, Bijelo dugme, Leb i sol…) koristile su folklorne elemente spontano koketirajući s muzikom koja je ih okruživala, u težnji da prošire publiku na deo omladine kome je »narodnjački« muzički idiom bliži ili da bi se »približile« urednicima radio stanica i iskografskih kuća. Istovremeno, ovakvom »nostrifikacijom« skidali s su roka odijum »tuđe«, »zapadne« muzike.

Način na koji su jugoslovenski rokeri koristili »izvorni folklor« i »neofolklorne elemente« naišao je na dva, u osnovi ideološki suprotstavljena načina tumačenja: kao prvo, preplitanje »etno« motiva sa npr. hard rok elementima (primer: YU grupa) nije marketinški koncept koji treba da aktivira »zemljački«, »jaranski« ili neki drugi sličan gen. Ovakvi bendovi ne obraćaju se »polutanskoj« populaciji socijalističke Jugoslavije koja sluša »narodnjake« i svoje autorske koncepte sprovode »bez srozavanja u sevdah i banalnost«. I drugo, oni drugi bendovi (primer: Bijelo dugme) rade sve to i sprovode opštu i nezadrživu »jaranizaciju« jugoslovenskog rokenrola koja je i glavni uzrok njegovog konačnog »pada« i povlačenja pred agresijom turbo-folka i njegovih derivata u post-socijalističkom periodu.

Prelomnim događajem u ovom procesu smatra se objavljivanje albuma Kad bi’ bio bijelo dugme (1974). Ono nije u direktnoj korelaciji s proglašanjem Ustava SFRJ iste godine, ali je zanimljivo upoređivati na koji način se recepcija upotrebe folklornih elemenata u rok muzici menjala u svetlu promena u medijaciji nacionalnog identiteta koje su donosile političke reforme u jugoslovenskoj federaciji. U ovom radu bavim se analizom načina upotrebe folklornih elemenata u ranom jugoslovenskom rokenrolu (pre 1974.), između ostalog i da bih pokazala da je jugoslovenska rok muzika u svojoj ranoj fazi bila »folklorizovana« u mnogo većoj meri nego što to uviđa teorija o »jaranizaciji iz 1974«.

Irena Šentevska je doktorantka Skupine za teorijo umetnosti i medijev na Univerzi umetnosti v Beogradu.

Share