28. in 29. novembra 2014 se je na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofske fakultete v Ljubljani odvijal znanstveni posvet Odmevnost jugoslovanske glasbe in sodobne popularne glasbe z območja nekdanje Jugoslavije. Brez podnapisov objavljamo predavanje Ognjena Tvrtkovića o sarajevskem “novem primitivizmu” – o vzponu in padcu rockerskih idealov.
OGNJEN TVRTKOVIĆ
Sarajevski »novi primitivizam« – uspon i pad rockerskih ideala
Prenesi podcast (desni klik, Save As, levi klik-poslušaj v novem zavihku)
kratek povzetek:
Na prijelazu se iz 70-tih u 80-te u Sarajevu polako konstituira jedna zanimljiva kulturna scena, koja je u svojoj suštini generirana onim istim umjetničkim i društvenim promjenama i procesima koji su u Jugoslaviji porodili punk/novi val, ne samo rock, nego uopće umjetnost (film, strip, izdavaštvo, design, fotografiju etc.), koji će bitno doprinjeti dinamičnosti umjetničke produkcije u bivšoj nam domovini. No, ono što poznajemo pod imenom »New Primitives/Novi primitivizam« pokret, na jednoj je strani umjetničke silnice crpio iz tih općih turbulentnih promjena, ali im je dodao jedan snažan lokalni štih, čime ga je osjetno izdvojio od onoga što se kreiralo na Rijeci, u Zagrebu, Ljubljani ili u Beogradu, te Novom Sadu, a kasnije i u Skopju i drugdje.
Sarajevska se pop/rock scena do trenutka kada se na njoj pojavila ova grupa umjetnika različitih profila, ne samo glazbenika, nego i video artista, radijskih i TV stvaralaca, designera i filmskih radnika, kretala u okvirima klasičnog poimanja rock mitologema, i u sjeni velikih rock imena kakvi su bili Indeksi, Bijelo dugme, Teška industrija, Vatreni poljubac i drugi predstavnici nečega što je dobila jednu dosta maglovitu oznaku »sarajevska pop/rock škola«. Ipak stoji da je Sarajevo 70-tih godina i nadalje važilo kao jedan od najjačih centara komercijalne pop/rock muzike koja se plasirala po cijeloj Jugoslaviji.
Zagovornici »novog primitivizma« su već od svojih početaka startali sa idejom da mediji nisu bitni, nego je temeljna filozofija iskazati vlastita osjećanja, neposredne tanove o svim bolnim dilemama koje su nas u tim prijelomnim trenucima jugoslovenske povijesti dodirivala. Govoriti kroz prizmu lokalnih dogodovština, heroja sa margine društva, jezikom koji je pokupljen sa sarajevskih prigradskih ulica i mahala, pervertirati rockerske mitologeme, izraziti se u raznim medijima kojima se prilazilo bez ikakovih zazora, biti »lokalan da bi se progovorilo o samom sebi i o nečemu što bi se moglo maglovito definirati kao svjetski bol«, uz primjetan dodatak glasovitog »sarajevskog humora i ironije«, koja je podvrgla podsmjehu svakog i sve, bez imalo rešpekta prema bilo kom autoritetu, ne samo onom vezanom za socijalističko društvo, uključujući i ozdravljujuću samoironiju, bile su temeljne odrednice poetike »novog primitivizma«.
Krenuvši kao grupa radijskih stvaralaca u okviru subotnje emisije Primus koju je na I.
programu Radio Sarajeva uređivao Boro Kontić oni su dobili 15-minutni prostor za nešto što su nazvali »Top lista nadrealista« i u kratkom vremenu svojim iščašenim humorom, direktnim govorom i političkim aluzijama osvojili simpatije ne samo diljem Bosne i Hercegovine, nego i šire, posebno kad su prešli na televizijske ekrane. Zanimljivo je da predstavnici tog pokreta nisu zadugo dobili priliku da svoje rockerske uradke snime u studiju i objave na nosačima zvuka, pa su grupe poput Elvis J. Kurtovicha, Zabranjenog pušenja, Bombaj štampe, isuviše zanemarenog Nervoznog poštara, banjalučkog Dinara i drugih dobile šansu za prva izdanja par godina nakon debitantskih radova Pankrta, Parafa, Filma, Šarla akrobate ili VIS-a Idoli, ali nakon toga ove će grupe postati omiljene u cijeloj bivšoj nam državi.
Sredinom će 80-tih u Zabranjeno pušenje ući već tada svjetski poznati filmski režiser Emir Kusturica i taj trenutak treba označiti kao početak pada svih ideala i poetskih valera za koje se taj pokret zalagao. Iako će u svojim medijskim diverzijama iskazati na jedan posredan način misao da svima nestaje tlo pod nogama i da bi se cijela drama mogla završiti krvavo, sam rat će predstavljati definitivno spaljivanje svih tih ideala na način koji nitko nije mogao niti predvidjeti. Jer dio će tih stvaralaca otići spram Srbije i Beograda i zagovarati neke od temeljnih nacionalnističkih stavova srpske političke i kulturne elite, dok će drugi prestati sa radom ili otići u Hrvatsku i u Sloveniju, kao i po cijelom svijetu.
Sarajevski je »novi primitivizam« bio posljednjih godina predmetom istraživanja brojnih naučnih radnika ne samo u bivšoj nam domovini, nego i daleko šire. U knjigama kanadskog sociologa bosanskih korijena Dalibora Mišine, potom američkog filmologa rodom iz Beograda Pavla Levija, u biografijama Emira Kusturice tiskanim na mnogim svjetskim jezicima, potom u autobiografskom štivu Emira Kuturice, u sjećanjima koje je pjevač Zabranjenog pušenja/No Smoking Orchestra Nenad Janković/dr. Nele Karajlić objavio recentno pod nazivom Fajront u Sarajevu, te u diplomskom radu jednog od vodečih autora »novog primitivizma« Davora Sučića/Seje Sexona na katedri za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovaj se turbulentni period ex-jugoslavenske kulture nastoji problematizirati i analazirati sa različitih estetskih aspekata i sa raznim znanstvenim aparatom.
Izlaganje će biti govor nekoga tko je bio insider i nekoga tko je i sam »zahvaljujući ratnim dešavanjima« i disoluciji Jugoslavije izgubio na bolan način te iste ideale.
Izlaganje će biti propraćeno audio i video primjercima.
